Parkovi grada Osijeka

Osijek je oduvijek volio disati punim, zelenim plućima parkova, drvoreda i perivoja uz riječnu žilu-kucavicu Drave razvučenih uz njegov lijevi bok. Osječka urbanost tako se zelenim ukrasima “uljuđenih gradskih šuma” može dičiti još od 1750., kada se u službenim dokumentima prvi puta spominje “Gradski perivoj”. Gradske su se zelene površine tijekom stoljeća premještale, ostajale u sjećanju (poput Generalskog, Pukovnijskog i Gradskog vrta, parka na Zrinjevcu), izrastale, širile se, bujale nove za novu djecu, zaljubljene, nesretne, obnevidjele od sreće, dokone, željne spokoja. Osječani vole gotovo hvalisavo reći kako čitav grad, od Zelenog polja do ruba Retfale mogu koracima premjeriti, a da ne izađu iz guste, zelene sjene. Kroz dr­vorede lipa, divljih kestenova, breza, javorova, pa preko Parka kralja Petra Krešimira IV, Parka kralja Tomislava. Znaju reći i kako baš zbog parkova Osijek ujesen miriše kao šuma, dok se ljeti i u središtu, usred gradske vreve proljeće može prstima opipati kao velika, zelena i paperjasta lopta vedrine, kako je Ijubav između građa i zelenila 2012. urodila brončanim Cvijetom Europe.